Posljednje pismo
Odluceno je ljubavi, ja hocu da umrem i pisem ti ovo bez romanticne pretjeranosti, spokojno, u jutro dana kada cu te posljednji put vidjeti. Kad ovo budes citala, predobra moja, vec ce hladni grob pokrivati ukrucene ostatke nemirnog stvora, nesretnika, koji u posljednjim trenucima svog zivota ne zna za vecu slast nego da govori s tobom. Strasnu noc sam proveo i blagotvornu noc. Ta je noc ucvrstila, opredjelila moju odluku: Hocu da umrem!
Sjedim na koljenima, slusam. U tisini sobe, negdje iza zida, iza stropa, iz nevidljivog prostora kuca sat, nezaustavljiv hod sudbine. Potapa me strah kao voda... živi nista ne znaju. Poučite me mrtvi, kako se moze umrijeti bez straha ili bar bez uzasa. Jer, smrt je besmisao kao i zivot.


